Ja sam Kira i bavim se uspešno godinama energetskim lečenjima. Možete me kontaktirati na e-mail: kirazdravlje@gmail.com.

Sadržaj ovog bloga je zaštićen Zakonom o autorskim i srodnim pravima. Zabranjeno je kopiranje sadržaja sa ovog bloga na druge on line lokacije, kao i bilo koja dalja distribucija i prerada tekstova. Autor jedino dozvoljava postavljanje linka. Kršenjem gore pomenutih pravila stiče se uslov za pokretanje krivičnog postupka. COPYRIGHT ©KIRA 2010 - 2022 ALL RIGHTS RESERVED

Saturday, February 13, 2016

Zimska ishrana


Što se hronobiotike iliti prave hrone ishrane (ne ono što se u ovim krajevima pod tim smatra) zima je period vladavine elemanta vode i yin/yang glavni organi ovog perioda su bubrezi/bešika. U ovo doba godine više se spava (ostaci hibernacije) i uzima se najviše masnoća, korenasta biljna hrana i meso.
Meso je bitno za ovaj period zato što u prirodi ništa ne rađa i zato je na snazi sezona lova.
Masnoća, i to životinjska, zato što vam je potrebna energija da se zagrejete i krećete.
I korenasto povrće zato što utiče na "korensku" snagu tela, snagu predaka, a to su bubrezi.

Ovo nije period natrpavanja egzotičnim voćem. Prvo egzotično i jeste zato što ne uspeva u ovim krajevima, već tamo negde daleko, gde nije zima. Ovde na raspolaganju imamo jabuke i kruške, eventualno dunje. I naravno, sušeno i orašasto voće.
Ako vam se baš i jede egzotično voće suzdržite se do leta kada se ugljeni hidrati uzimaju daleko više, pošto se tada i troše daleko više.

Elem, popodnevna ili večernja hrana u toku solarnog perioda u mesecu i to zimi jeste korenasto povrće i pečurke. I pošto sam poznata po tome da jedem realnu hranu, realno spremljenu, a ne želim da gubim silno vreme kuvajući svaki dan ili duže vreme, imam sistem da ogromnu količinu goveđeg/jagnjećeg/ćurećeg/pilećeg bujona (supe) spremim jednom nedeljno ili jednom u dve nedelje, pa to prepakujem u zamrzivač i vadim u porcijama.
I taj bujon je obavezna zimska hrana, što zbog kolagena, što zbog ostalih korisnih sastojaka. No, gledajući neke recepte skoro videla sam da puno njih koristi štapni mikser, pa onda blender, pa bla bla.
Moj blender je nekako zamro pre skoro 6 godina i nit da mu dam parastos, nit da ga odnesem na popravku. Sve me mrzi i sve nešto nemam vremena da se glupiram sa tim.
A pogotovo mi idu na živce recepti gde se vrela hrana presipa u blender, pa nazad u lonac... Sve je to komplikovano, i ume da bude i opasno, jer me opekotine u kuhinji takođe ne interesuju.

I tako... gledam ja te recepte, pa počeh da gledam na sajtu moje omiljene radnje tehničkih uređaja koliko košta valjan štapni mikser i shvatim da košta koliko i usisivač koji skoro kupih. Pa se, proviđenjem, setih da imam običan mikser koji ima neke metlice za mućenje testa (koje nikad nisam iskoristila) i kao štapni mikser kao nastavak. I lepo pogledam uputstvo, nađem otvor u koji se stavlja taj nastavak, i sastavim. I radi.

E u tom momentu otvorio se ceo novi svemir u mojoj kuhinji. Potaž ili krem supe su se vratile na naš sto u velikom stilu.

Potaž od bundeve, od praziluka, pečuraka, graška, krompira, šargarepe, celera, kelerabe. Šta god, sve se sprema čas posla.

Za potaž od praziluka samo stavim očišćen i na kolutove isečen praziluk (oko 700gr) u šerpu, sipam litar vode (proključa, pa smanjim temperaturu da samo vri) i vratim se do šporeta kada je sve dobro omekšalo. Tada dodam kocku putera (oko 100gr), so, začine i pustim još malo da se raskuvava.
Skinem sa ringle, ubacim štapni mikser, ali tako da ne viri. Ako viri izletaće vrela voda na sve strane, a to nije bezopasno. I mutim minut, dva dok ne dobijem kremastu masu.
Ako je retko mogu da vratim na ringlu da se na tihoj vatri još malo ukuva, ali obično nema potrebe. Potaž za ručak je gotov. I ukus mu je božanstven, a pun je sumpora i minerala i vitamina.
 


























Moj "za onesvešćivanje" favorit je grašak. I nekada jako davno kada sam ja bila mala moja omiljena supa iz kesice bila gusta čorba od graška, ali koliko sam pretražila, sada to ne postoji. A i da postoji, ko zna šta bi bilo u njoj. Ovako, prirodno napravljena sa malo mirođije i bibera zove se blaženstvo.

I ispod je primerak potaža od pečuraka (ovde su one najobičnije). Prvo sam u loncu na puteru malo propržila crni luk i malo belog, pa sam usula seckane pečurke, nalila vodu i kuvala. Kada je omekšalo, dodala sam so, biber, par začina i sklonila sa vatre. Izvadila sam kutlačom malo seckanih pečurki kao garnirung, a ostalo pretvorila u potaž koristeći štapni mikser. I evo, čas posla.

Ko voli i nije alergičan na mlečno može da uspe malo jogurta, kisele pavake ili mleka, ali ja volim ovako klot.








Informacije u vezi mojih usluga lečenja i zakazivanja termina možete pogledati na KONTAKT strani


Sadržaj ovog bloga je zaštićen Zakonom o autorskim i srodnim pravima.
Zabranjeno je kopiranje sadržaja sa ovog bloga na druge on line lokacije, kao i bilo koja dalja distribucija i prerada tekstova.
Autor jedino dozvoljava postavljanje linka.
Kršenjem gore pomenutih pravila stiče se uslov za pokretanje krivičnog postupka.
COPYRIGHT ©KIRA 2010 - 2016 ALL RIGHTS RESERVED